ARIOCARPUS

Biljka ariocarpusa ima formu i oblik sličan kamenju, pa se često miješaju s tlom u svom prirodnom okolišu. Nemaju bodlje i njihova forma ( oblik ) im omogućava da odbijaju sunčeve zrake, pa na taj način imaju neku vrstu “ izolacije “ odnosno zaštite ljeti. Korijen im je jako snažan i omogućava im da opstanu i u sušnim periodima. Bez obzira na svu moguću zaštitu koju si je omogućila sama biljka, to nije spriječilo “ dealere “ biljkama da je raspačavaju, odnosno izvoze i p rodaju. No, kako je biljka specifična i po sporom rastu ( pa samim time i “ izbacivanjem “ novih izdanaka ), dovodi do opasnosti da ova vrsta lagano izumre. Već ju je teško naći u prirodnom staništu, a i samo sjeme ove biljke teško je naći u ponudi. Ljeti im je potrebno nešto sjene iako vole što toplija mjesta. Zemlja mora biti propusna. Najidealnija je zemlja za kaktuse ili supstrat pomiješan s pijeskom. Najčešće se uzgaja iz sjemena i za sve podvrste ovog roda karakterističan je spori rast, pa je najbolje kupiti “ odraslu “ biljku, ako postoji mogućnost.

ARIOCARPUS AGAVOIDES ( agavoidni ariokarpus )

Porijeklo : države Tamaulipasa i San Luisa Potosi, Mexico.

Opis :  s obzirom da biljka ima “ razbacane “ stabljikice zeleno/smedje, spljoštena je u sredini, sliči na biljku Agava od kuda je i dobila naziv. Veličina biljke je izmedju 2-6 cm, a visina od 4-8 cm. Specifična je po tome što nema bodlji ( stabljike su joj mekane ), ali je moguće da se bodlje pojave. U slučaju da se i pojave, njihova je veličina cca. 3 mm u dužinu.Cvjetovi su joj najčešće bijeli do ljubičastih svijetlijih nijansi.

Karakteristike ove vrste :  voli propustan, svijetliji supstrat i preporučuje se saditi u glinenim vazicama. Staviti je na svijetlo mjesto ( ali nikako na direktno sunce ). Zalijevati normalno ali pažljivo, a zimi se preporučuje temperatura u fazi mirovanja od 3-6 C.

ARIOCARPUS FISSURATUS ( ariokarpus fisuratus )

Porijeklo : Mexico, države Coahuila i Chihuahua, USA, Texas.    
Opis :  ova vrsta kaktusa izgleda poput kožnog jastučića s uzorkom.  Najčešće su sive boje, poput posloženih trokutića u krug. Na vrhu biljke u sredini  nalazi se vunasti dio koji izgleda poput gnijezda  od kuda najčešće nastaju i cvijetovi najčešće ružičaste – ljubičaste boje ( cvjetovi traju dva dana ).  Kaktus takodjer nema bodlje niti se pojavljuju ikakve kao kod prethodnika.
Karakteristike ove podvrste : voli puno sunce, propustan supstrat i takodjer je preporučljivo da se sadi u glinene vaze ( manja je mogućnost truljenja korijena i ako se slučajno pretjera sa zalijevanjem ). Ova podvrsta ne voli vodu, pa ga je preporučljivo jaaako rijetko zalijevati. Uzgaja se takodjer iz sjemena.  Zimi se preporučuje temperatura u fazi mirovanja od 6-9 C.

ARIOCARPUS FURFURACEUS ( ariokarpus furfuraceus )

Porijeklo : sjeverni Mexico, država Coahuila.

 Opis : poput svih vrsti u ovom rodu i ova je podvrsta karakteristična po jakom korijenu sa gotovo nevidljivom stabljikom.  Oblik joj je jastučičasti, poput ariokarpusu fisuratusu samo što je boja ove podvrste nešto “ šarenija “ Od sive do zelenkaste pa čak je moguće da se pojavi i nešto smedje boje. U sredini ima vunastu aureolu koja s vremenom nestane.  Svojim karakteristikama lako se “ ukamuflira “ u prirodi pa je skoro nevidljiva u svom prirodnom staništu.  Cvijeta najčešće bijelim i rozim cvjetovima koji izrastu blizu centra biljke.

Karakteristike : voli puno sunce, propustan supstrat i takodjer je preporučljivo da se sadi u glinene vaze ( manja je mogućnost truljenja korijena i ako se slučajno pretjera sa zalijevanjem ). Ova podvrsta ne voli vodu, pa ga je preporučljivo jaaako rijetko zalijevati. Uzgaja se takodjer iz sjemena.  Zimi se preporučuje temperatura u fazi mirovanja od 6-9 C.

ARIOCARPUS KOTSCHOUBEYANUS ( košutasti ariokarpus )

Porijeklo :  Sjeverno-centralni Mexico, država Durango, Nuevo Leon i San Luis Potosi.
Opis :  biljka je poznata po nazivu “ košutina noga “, i ima jako čvrst i mesnat korijen koji je jako neproporcionalan stabljici odnosno biljci koja ima visinu cca. 5 cm. U prirodi najčešće ostaje zakopan do pola s gornjim dijelom samo malo iznad zemlje.  Sastavljen je od trokutića žuto-zelene boje i jako je neugledan sa spljoštenom sredinom i iskrižan vunastim prekrivačem koji daje dojam pijegica na košuti ( od tuda naime i potiče naziv ) . Kod starih biljaka moguć je čak i izdanak iz samog korijena.

Karakteristike ove podvrste : ovo je jedina vrsta kod koje je moguća sadnja iz mladih izdanaka , ali jedino ako se radi o staroj biljci koja je “ proizvela “ izdanke , ali je češći uzgoj iz sjemena. Iako je preporučljivo zimovanje od 6-9 C moguće je da prezimi i na nižim temperaturama. Samo je bitno da je biljka suha. Jako sporo raste i voli puno sunce, jako malo vode. Propusni supstrat i glinene posudice.

ARIOCARPUS TRIGONUS ( ariokarpus trigonus )

Porijeklo : Sjeverni Mexico, država Nuevo Leon.

Opis : mala biljka prosječne veličine cca. 10 cm. Karakteristično je za  nju ( kao i za skoro sve podvrste ovog roda ) jak, čvrst korijen. Najčešće su maslinate boje iako varijaju izmedju zelene i sive nijanse.  Ima bijele - žute cvjetove i sredina biljke je prekrivena vunastim dijelom koji se širi izmedju svake stabljike.

Karakteristike ove podvrste : što manje zalijevati, saditi u propusan supstrat, glinene vaze. Vole puno sunce i zimovanje na temperaturi od 6-9 C. Nije preporučljivo držati je na nižim temperaturama bez obzira na zalijevanje. Ne podnose jako niske temperature.  Uzgaja se najčešće iz sjemena i jako je sporog rasta.